Inkarnacija je Kasturi Manjari; blizak je pratilac, Caitanya Mahaprabhua. Od početka života bio je veliki i istaknuti vaisnava. Kao obiteljski čovjek živio je u Bengalu sve dok mu se Nityananda Prabhu nije pojavio u snu rekavši mu da je dobro što je iskritizirao svoga brata jer on poštuje samo Caitanyu Mahaprabhua a ne i Njega, i neka napusti svoju obitelj i ode u Vrndavan.

U Vrndavanu je dobio inicijaciju od Ragunatha das Goswamija. Tamo se družio sa šestoricom Gosvamija koji su tražili od njega da napiše knjigu o zabavama Caitanye Mahaprabhua, pošto Vrndavan das Thakura u svojoj knjizi nije sve opisao. Otišao je pred Božanstva Radha-Madana Mohana i zamolio Krsnu da mu da znak treba li on napisati Caitanya Caritamrtu. Tada je vijenac sa Božanslava pao, pujari ga je uzeo i stavio ga Krsnadas Kaviraji Goswamiju oko vrata. To je bio znak da je dobio blagoslov od Krsne. Na obali Radha-Kunda napisao je predivnu knjigu. Caitanya Caritamrta se smatra najuzvišenijom knjigom (poslije Srimad Bhagavatama) u vaisnavskoj literaturi. Podrobno je opisao ono što Vrndavan das Thakura nije, a samo je spomenuo ono što je Vrdavan das Thakura detaljno opisao. Bio je veoma star pa nije znao da li će završiti knjigu.

Bio je veoma učen i nevjerovatno ponizan. Uvijek je isticao da je gori od crva u izmetu, gori od Jagaja i Madaja, i da će se degradirati svatko tko čuje njegovo ime. U knjizi često kaže da prašinu sa stopala svojih čitatelja stavlja na svoju glavu. Godinu dana nakon što je završio Caitanya Caritamrta ušao je u samadhi pored samadhija Jive Goswamija.