“Osoba bi trebala biti poniznija od vlati trave.” OK, još jedan “Osoba bi trebala”. Postati ponizan je dosta teško, a što reći o tome da postanemo ponizniji od vlati trave. Znam “Da bih trebao”, ali kako da to napravim?

U ovom članku se bavim jednim načinom na koje je to moguće, koji je često previđen i može nam puno pomoči pri tome.

 Ne opirite se

Bhaktivinoda Thakura objašnjava da se trava ne opire kad hodaju po njoj ili je bacaju. Ne protestira ili viče: “ Hej, kao se usuđuješ stati na mene ili bacati me tamo - amo!”

Ako ste poput mene - ili kad već govorimo o tome, poput svakoga koga sam sreo - opirete se negativnim stvarima. Kada drugi kažu što ime se ne sviđa na vama, istaknu neku grešku koju ste napravili, kritiziraju vas, najvjerojatnije odmah postanete obrambeni. Želimo biti voljeni, ne ocjenjivani.

Daj mi malo poštovanja

Dale Carnegie je rekao da je želja da budemo cijenjeni jedna od naših najvećih potreba. Čini mi se da je upravu tu negdje zajedno sa spavanjem, jedenjem, razmnožavanjem i branjenjem. Recite nekome kako su veliki, i čak i ako znaju da pretjerujete, nasjest će na to. Svi smo mi gladni za cijenjenjem i poštovanjem.

Gospodin Caitanya govori, amanina, mana-dena, osoba treba ponuditi SVE poštovanje drugima, a ne tražiti ili zahtijevati poštovanje za sebe. Kada vam jednaki urade bolje od vas, dali ste sretni? DA li cijenite što su oni napravili, ili se osjećate zabrinuti i uznemireni što ne dobivate isto toliko pažnje kao i oni? Da li ponekad čak i ne priznajete da su oni bili uspješni (Bilo tko je to mogao napraviti. To nije tako velika stvar.)? Da li više želite biti cijenjeni, nego da cijenite nekoga? Da li se protivite da potpuno priznate i cijenite uspjehe i dobre kvalitete ljudi koji su vam jednaki?

Ako da, niste jedini. Sumnjam da je to zbog toga što ste željeli poneki dio(ili svu) slavu i poštovanje koju su oni dobili. Znam da ja to zato radim.Gladni smo za slavom, poštovanjem i da nas cijene. Problem je što to nije dobra prehrana za nekoga tko želi duhovno napredovati.

Govorimo sva slava Srila Prabhupadu ili našem duhovnom učitelju. Možemo čak reći sva slava našem bratu ili sestri po bogu (sva slava tebi, Prabhu). Da li to zbilja mislite ili mislite da bi par tih slava dođe i malo i vama?

Dakle nije teško vidjeti kao napredujete sa poniznošću ako ste voljni malo pogledati. Naravno, moguće je da vam je ego tako napuhan da ne možete vidjeti što se događa. Ali ne brinite. Ostatak svijeta nije tako slijep kao i vi. I možete to iskoristiti.

Bojim se pitati

Kao to možete iskoristiti? Pitajte ih što vide. Nekolicina nas ikad postavljaju takva pitanja svojim prijateljima, obitelji, ili kolegama sa posla. Zašto? Može biti mnogo razloga, ali najveći je strah. Bojimo se pitati za povratne informacije, jer se bojimo što bi mogli čuti. Možemo misliti da bi radije umrli, nego da dobijemo povratnu informaciju. U tom slučaju, čini se da imamo mali slučaj OPIRANJA. A sjetite se, poniznost znači da nema opiranja. Zanimljivo mi je (i tužno) da možemo razmišljati o poniznosti na mnogo različitih načina, bez da ikad dotaknemo koncept opiranja.

Da li ste ikad pitali vašeg partnera, kako vama ide kao partneru, ili ste pitali djecu kako vam ide kao roditelju? Dali ste ikad pitali vaše prijatelje za povratnu informaciju kako vi djelujete u vašoj sadhani ili službi? Ako ste lider, da li ste ikad upitali ljude ispod vas kako bi mogli promijeniti svoje ponašanje na način koji bi poboljšao efikasnost vašeg posla?

Da li vam je bilo neugodno samo od čitanja tih pitanja i pomisli da bi to zbilja napravili? Da li imate neki OTPOR prema takvim stvarima. Da li je vam to jedna od najtežih stvari za napraviti? Ako je što to znači? Koja uvjerenja imate da vam je zbog njih to teško napraviti?

Ja imam specifičnu sliku o sebi. Ako pitam za povratnu informaciju osobe okolo mene, mogu uvidjeti da me one ne vide na takav blještav način kakav ja vidim sebe. I to bi mi moglo biti teško do bola za prihvatit. Stoga radije nego da se suočim sa neprijatnom stvarnošću, radije ostajem u mojem sigurnom svijetu iluzija, i ne pitam ostale za tu vrstu provjere stvarnosti.

Najčešće možete naučiti više o sebi od onih kojih se bojite pitati, nego od bilo koga drugoga.

Treba puno poniznosti (i hrabrosti) da bi se pitalo druge ljude za mišljenje o vama. Ali to je jedna od najboljih stvari koje možete napraviti za sebe, vaše odnose i vaš duhovni i materijalni uspjeh.

Blagoslov Poniznosti

Ako sakupite dovoljno hrabrosti da pitate za mišljenje, možete naći da je teško ili slušati ili potpuno priznati što vam je rečeno.(a da ne govorimo da cijenite to). Razmišljajte o tom OPIRANJU kao o neprijatelju poniznosti. Cijenite da vam Krsna daje predivnu priliku da razvijete više poniznosti. To je predivna prilika, jer što ste više ponizni, to više sreće imate. Zašto? Jer u poniznom stanju uma “osoba može mantati sveto ime konstanto.”

Dakle ako vam dobivanje povratnih informacija pomaže da postanete ponizni, to je onda veliki blagoslov. A oni koji vam ih daju su veliki blagoslov u vašem životu.

Vježba

Prestanite se OPIRATI. Pitajte za povratnu informaciju.

Mogao bih i ja prvi početi postavljajući vam sljedeća pitanja: Kako mogu poboljšati svoju službu za vas? Kao mogu poboljšati svoje seminare? Kako mogu poboljšati svoje novine? Kako mogu poboljšati sebe?