Pushkar je maleno mjesto s nekih dvadesetak tisuća stanovnika, no s preko 400 templeova, a ono što ga izdvaja od ostalih mjesta na čitavoj planeti zemlji jest ta činjenica da je ovdje riječ o prvostvorenom naselju na našoj planeti! Postoji čitava priča o Pushkaru, koja ide ovako...

Nekoć davno, nakon što je Brahma stvorio Zemlju, borio s jednim demonom, kojeg je ubio lotosovim cvijetom. Na mjestu gdje se nalazi danas Pushkar, ispale su mu tri latice lotosa, koje su dotakle zemlju, i na tim mjestima su potekli lagani izvori, od kojih su se nakon određenog vremena formirala tri jezera (izvor: Padma purana). Drugi izvori kažu slijedeće: Brahma je izrazio želju da izvrši yajnu na dan punog mjeseca u Kartika mjesecu. U potrazi za odgovarajućim mjestom za žrtvu, prilikom preletanja nad ovim prostorom, ispala su mu tri lotosove latice, dotakle zemlju, i voda je potekla, te stvorila jezera. Brahma tada odluci da izvrši yajnu na ovom mjestu. No, yajna se nije mogla izvršiti bez Brahmine žene, Savitri, koja je kasnila na yajnu. Razlog zašto je kasnila - zadržaoju je Narada Muni, izvršavajući jednu od zabava... Brahma tada zatraži od Indre da mu nađe drugu ženu, da se oženi s njom, te da izvrši svoju dužnost u vidu yajne. Svećenik je tada stvorio ženu, koja je dobila ime Gayatri. S obzirom da je bila nedodirljiva, trebala je proći stanovite rituale pročišćenja. Stoga ju je svećenik pretvorio u travku, koju je progutala krava, dobro sažvakala, te izbacila na drugi kraj, te je na taj način žena bila pročišćena. Potom ju je ponovno vratio u ljudsko obličje. Gaya u prijevodu znači "krava", a stri "žena".

Nedugo zatim, stiže i Savitri, te ugleda Brahmu vjenčanog s drugom ženom, a da ju je nije ni pitao za takav čiin. Puna gnjeva, prokela je svoga muža da će se obožavati samo u Pushkaru. Nakon toga, Savitri je otišla na vrh brda Rathkagira kraj Pushkara, te tamo osnovala hram.

Osim Brahminog templea, u Pushkaru se još nalaze i Vishnuovi templeovi - temple posvećen G. Varahi, za kojeg se kaže da se pojavio na planeti zemlji nigdje drugdje nego u Pushkaru... Postoji još templeova, no, radi vremenskog cajtnota, nismo bili u mogućnosti posjetiti sve templeove, već samo jednog, Laxmi - Vaikunthanath temple. Zapravo, posjetili smoga samo pogledom, jer ulaz nam nije bio dozvoljen radi boje kože. Stražar je bio krut, te znaci tilaka na čelu i vaišnavska odjeća koje smo imali na sebi, nisu mu ništa predstavljali. Tipični hiduizam - mjerenje po boji kože, nepoznavajući uistinu tko je Gospodin čiji hram taj stražar čuva, te same spise koje on kao "hindus" ipak treba poznavati.

Postoje još priča vezanih za ovo prekrasno mjesto, no, kako mnoge od mjesta, a za koje su te priče vezane, nismo posjetili, ostavit ćemo za neku rugu priliku... Za mjesec dana.